30.6.07

Zijan

Boyfriendless once again. Dovoljno je reći da sam uspela da nasmejem Mariju pričom o raskidu. A Marija nije baš osoba koja se smeje na nesmešne stvari. Rekla mi je: Ti nisi normalna.

Gaus može da pukne od muke. Srbija je opet dokazala da ima 95% stanovništva iznad proseka; jer, osim što su vrsni politički analitičari, psiholozi, poznavaoci fudbala, sad su odjednom svi i muzički kritičari. Vrhunac je bio danas na aerobiku, u svlačionici. Alo bre! Shvatila sam da neke stvari ne stoje, te se ovom prilikom izvinjavam zbog svega što je zaslužilo da se izvinim. Izvinem. Na sledećem koncertu pijem pivo, nema brige, za opšte dobro ću se žrtvujem toliko. Naravno ako plati neko drugi :p A ako to bude koncert benda koji stvarno volim, vrištaću, ovaj pevaću tako da sledeća tri dana moram da pijuckam neslanu supu zagrejanu do 24 Celzijusa.

Što se tiče sponzora. Nije on meni sponzor, ipak moram da ga pomenem kao fenomen (i nema nikakve veze sa stavkom 1). Nije mogao da dođe danas jer ima poslova kod kuće. Verovatno problem sa jednim od automobila, ili radnicima na kući u Crnoj Gori. Kaže videćemo se još jednom pre nego što ode u Beč. Ja sam htela da napišem nema veze; umesto toga sam u sebi rekla jes! jes!, jer momak non - stop priča o novcu i devojkama koje je izvodio na večeru i gleda mi u noge. I rešila da ne odgovorim, nego da čuvam kredit pošto će mi svi čestitati rođendan, pa moram da vraćam poruke. Ako ostanem bez kredita kao što hoću, mislim da ću uzeti jednu od one dve 064 kartice što sam dobila uz kartu za Peperse jer na njima ima po 100 din kredita. Uglavnom, poenta je da imam više sreće nego pameti. I da me nervira, možda više nego što bi trebalo, kad sretnem osobu koja smatra novac jednom od svojih dobrih osobina.

Kad pomenuh pare, danas treba da prodam čoveku kartu za Exit. Pre otuda nego do tamo, a razlozi su valjani, ne ide mi se; imam ispit; nemam gde da spavam u Beogradu jer će mene i još 4 hiljade mučenika najuriti iz Studenjaka, Omladinska olimpijada, šta god. Sad šatro kreče. Po mirisu iz hodnika rekla bih i da farbaju. Miris podseća na vežbe iz fizičke hemije kad smo Miša i ja merile indeks prelamanja nekih jedinjenja; na samom kraju, nas dve već provele znatno vreme iznad aparata kojim se meri, a tehničar kaže da ne udišemo isparenja, jer su u pitanju organski rastvarači. Boleće nas glava. Ehej!
Važi samo za one koji poseduju glavu.

Nasmejte se malo za promenu :D


Evo 10 pesama nasumično:
Yammat - AudioTrack06
Nouvelle Vague - Too Drunk To Fuck (feat. Camille)
The Kooks - Ooh La
Asian Dub Foundation - Asian Dub Foundation (Super je kad ti se sviđa neka grupa, a dovoljno si lenj da imaš ovakvu listu, pa na pitanje koja ti je omiljena pesma kažeš - hmmm... Track8? Dešavalo se. Forma nije bitna, zar ne?)
Knife, The - Like A Pen
Erykah Badu - Other Side Of The Game
Capleton - Buggering
Sila - Halolulu
Im From Barcelona - Chicken Pox
Jazzanova - Fedimes flight

27.6.07

Raskršća

Kao pravi pravcati student, odlučim se za voz kao najjeftiniju varijantu prevoza do Inđije. Odlučimo se, u stvari, jer se broj ljudi u društvu menjao, od 8 pa do 15; no, kako je slučaj opet pokazao, brojke umeju da ne opišu pravo stanje. Kao na primer to sa redom vožnje. Dođe mi da odem na zvaničnu stranicu gde je objavljena satnica polazaka vozova i smejem se, a šta drugo.

Dobar dan, čika Organizatoru, dobar dan čika Marfi.
Čika Organizatoru, upoznajte čika Marfija.

Mislim da to sa železnicom uopšte nije stvar nepredviđenih okolnosti, rajskih ptica i slično. Železnica je r-a-s-p-a-d. Nenormalne gužve su bile u 12, u 3, u 5, što znači stalno. Naš voz je kasnio oko sat vremena. A to da su prodali višak karata, ma dobro, to se podrazumeva.

Tri puta je gomila ispuštala radosne poklike tog odvratno toplog popodneva: kada je voz konačno došao na stanicu u Beograd, kada je voz konačno krenuo iz Beograda, i kada je voz konačno stigao u Inđiju.

Konačno Inđija. Primetiti da smo se nekako sastavili po izlasku iz voza i da je raspoloženje u društvu bilo na nivou. Otišli na mesto koncerta, koje je meni izgledali poprilično ok i gde je već bilo podosta ljudi. Pa smo onda: jeli (i da nije bilo tih bezveznih pljeskavica koje su me vozile čitavu noć, ne znam kako bih se izborila sa onim što je predstojalo), pa smo se skupljali, čekali Stefana i Borisa, pa Gojka i Milicu, pa opet Stefana, pa Mladena i Vladicu… Shvatate već da je tenzija malo porasla, struna se zategla, nervna vlakna blago iritirana.

Ulaz kao i svaki put kad se pomene dobra organizacija, mogao si slona proneti, no važno je da nije bilo puno zadržavanja.

E Casabian i masa negde između 15 i 18 stepeni Celzijusa. Onak. I to kašnjenje Pepersa organizejšn po ko zna koji put te večeri. Reorganizovati fakultete koji imaju organizacione predmete, jer izgleda da ima nekih bazično pogrešnih stvari u vezi sa shvatanjem reda i discipline. Ili je problem do naših ljudi? A da, i ta veštačka trava iz inostranstva. Pa šta joj se desilo?

Hoćete da čujete tajnu? Ja sam zaista očekivala da će svirati malo duže :p Ali nisam bacala flaše posle koncerta, što nije bilo baš fino. Mislim - koncert je bio 1. dobar, 2. šminka, pa i deo publike je bio šminka, toga uvek ima... ali opet... Da su bar 20 minuta duže svirali, preživela bih onaj pljusak bez reči, pesak u patikama, blato svuda, potpuni raspad društva, manje probleme sa mobilnom telefonijom, cviljenje u desetak autobusa da nas prime, dok se konačno nismo nas dve uvalile u jedan za koji nismo ni znale gde ide... dvadeset minuta. Čini mi se da je (pre)skromno. I svo to maltretiranje oko dolaska i odlaska mi nije teško palo, jer je bilo i koncerata sa lošijim vremenom, i vraćanja sa većih udaljenosti u gora doba...

Možda jeste trebalo da sviraju duže, možda nije, kako god, ali znam da bih u prvom slučaju ovog 1/7 bila bar za nijansu radosnije magarence, jer mi se svake godine oko rođendana ispuni želja da vidim neki bend koji volim - volim. Prošle godine je bio Franz Ferdinand i imala sam osećaj mogu ja to svet nije toliko veliki čuda se dešavaju nismo na rubu sveta.
Jebenih 20 minuta.
Ali to je samo vrlo lični doživljaj cele stvari.

Ono što bih naglasila, je da sam nakon avanture u plusu. Finansijskom :D pošto nismo platile kartu nazad, ali i inače. Dobro je što sam otišla. Društvance je bilo potpuno odgovarajuće. Jesmo se gubili i nalazili, i to ima veze sa naslovom ovog posta samo delimično, a ostatak. Hm. Možda ima tu nečeg više.

Ps Obavezno pročitajte komentare: novi momenti, bića iz knjiga Daglasa Adamsa i nepresušna zabava :D

23.6.07

Dileme, dileme

Da opsežno dosađivanje pričom o fakultetu nije bilo baš bezveze, pokazuje činjenica da sam juče, malo onako položila uslovni ispit za upis u četvrtu. I pooooošto je deveti semestar bezuslovan, eto sreće!
Nadala sam se da će taj radosni dan biti malo svetliji. A u stvari sam došla sa faksa, javila se mami, spavala, bila na aerobiku, videla se sa zapostavljenim rođacima i prijateljima, i to je bilo to.
Instruktorka aerobika polagala kolokvijum iz evolucije u istoj prostoriji gde sam ja imala engleski. Što će reći da Biološki malo kuburi sa prostorom.
I još jedna zanimljivost, u ponedeljak kreče moju sobu, a uzevši u obzir kako sa majstorijama u sobi nisam imala baš sreće u ovo vreme prošle godine, odlučila sam da se pokupim i lečim skoliozu na bazenu veći deo dana, ako vremenske prilike to budu dozvoljavale. Za sada sam u fazi traženja odgovarajućeg društva koje je spremno da trpi mene kako sve vreme tandrčem o tome kako oni u ovom trenutku verovatno gase pikavce na parketu moje sobe ili kontaminiraju kupatilo... Da.
A ako bude padala kiša, verovatno ću samo da gunđam sebi u bradu u čitaonici.
****
I još razmišljam o tome gde ću da provedem taj mrski datum (1/7), da li će to biti u Beogradu, ali samo pod uslovom da se ne ponovi eksperimentisanje sa apsolutno nemešljivim tečnostima (kafa, jogurt, vino, pivo, redom, ali jogurt sa pahuljicama) - nisam ja to namerno, život je jednostavno nepredvidiv; ili ću kući da mi baba sprema rolat tortu i da mi društvo budu mamine prijateljice iz zgrade, i moguće uveče poneko od ovih mojih iz srednje...
U svakom slučaju, već osećam približavanje zelenkastog talasa izmešane melanoholije, malodušnosti, mazohizma i svih ostalih loših stvari na m. Plima se očekuje za 7 dana.
the kooks - sofa song, skroz skroz sofa song

18.6.07

(Ne)Prilagođena

Kaže profesorka - hajde da vidimo vaše viđenje sinergističkog delovanja evolutivnih faktora na populaciju...

1. mutacija (jedini pravi izvor genetičke varijabilnosti)
Kaiser Chiefs u Beogradskoj areni u utorak, 19.6.

2. migracije (protok gena smanjuje razlike među populacijama)
Svetski dan muzike, četvrtak, 21.6, napolju

3. prirodna selekcija (eliminiše oblike gena koji doprinose nižoj prilagođenosti)
Red Hot Chili Peppers - Green Fest, Inđija, 26.6.

4. genetički drift (slučajna, nasumična promena u učestalosti gena)
Belgradeyard Sound System u Studentskom gradu, 28.6.

Retke i ugrožene vrste gube genetičku varijabilnost, a time i šansu da se priviknu na nove uslove sredine; boljoj prilagođenosti stremimo.
Ili: cilj je dobar provod...

11.6.07

Đavolja posla/vragolije

Ludo neko vreme, pomisli Ajvi, pozitivno kao Peščanik...

... a zanimljivo kao Veliki brat, zadihano upade Mefisto u prostoriju. U svakom slučaju, dinamično kao Žene fudbalera, za sve nas koji nismo navikli da se penjemo na peti sprat peške.

A sad još i čitaš misli? I verovatno misliš na VIP Velikog brata?

Videla si? Na njega sam posebno ponosan. Nisam čak ni morao mnogo da se trudim. Narod, oprosti što psujem, je sam izglasao da do finala dođu, pa, najveći seljaci. E, jel imaš kredita? Samo da cimnem nekoga.











Čekaj, moram i poruku da pošaljem.
Pregledao sam ono. Slobodno nosi na koričenje i sutra predaj.









... Šta, opet si naletela na baba Olginog mačora. I ovaj put je imao dodatak u vidu baba Olge? Zbilja neprijatno.

Ajvi se štrecnu. Nemoj to više da radiš. Nervira.

Pa kako da ne... šta? jao, užas, pa ti nisi normalna. Uopšte ne izgledaš kao osoba kojoj se sviđaju takve stvari... jaooooo, prestani.... Cenzura! Cenzura!

The two sides of my brain need to have a meeting

Telo ženke sisara je u stvari mozaik od 2 populacije ćelija (u jednima je aktivan majčin, a u drugima očev X hromozom).

  1. Zanimljivo da je i moj mozak poprilično mozaična struktura, iako ne bi trebalo da je tako. Puno oprečnih odluka. Totalni haos zapravo, u čije se objašnjavanje neću upuštati.
  2. A život mi je potpuni kič. Da li je bolje što to znam? Da li će pomoći što sam toga svesna? C.
drama queen